Troslojni montažni samostojeći dimnjak

U praksi susrećemo više načina gradnje samostojećih dimnjaka. U prošlosti su ih gradili u obliku šupljeg stošca (konusa), iznutra obloženog šamotnom oblogom, ili čak bez nje. Dugotrajnu gradnju i kvalitetu u novije vrijeme uspješno zamijenjuju armirano-betonski dimnjaci, a djelomično i čelični.

Gradnja samostojećeg dimnjaka od armiranog betona prilično je složena zbog vitke i iznutra šuplje konstrukcije te dugotrajne i teške izrade oplate, koja može biti jednostrana ili dvostrana. Jednostrana oplata je potrebna ako gradimo dimnjak od montažnih funkcionalnih dijelova (sustav SCHIEDEL), jer unutarnju oplatu tvore već sami montažni elementi, dok je dvostrana oplata potrebna kod gradnje dimnjaka od armiranog betona, gdje se u gotov plašt ugrađuje šamotna obloga. Zbog dugotrajnog oblaganja,armiranja i betoniranja, izvođenje radova napreduje veoma polagano.

Gradnja kompletnog samostojećeg dimnjaka od montažnih elemenata skraćuje vrijeme izgradnje dimnjaka na gradilištu, a i ušteda materijala je veća. Iz konstrukcije kompletnog dimnjaka isključeni su oni slojevi koji su praktički nepotrebni, a koji produžuju vrijeme izgradnje i povećavaju materijalne troškove. Uprkos pojednostavljenju, samostojeći dimnjak od montažnih elemenata sačuvao je sve zahtijevane kvalitete obzirom na konstrukciju i funkcionalnost.

Svi samostojeći dimnjaci su zamišljeni tako, da su višestruki dimnjaci sastavljeni od jednostrukih. Na taj način je omogućena fazna izgradnja većih postrojenja, budući da se dimnjaci dograđuju, a omogućeno je i optimalno dimenzionisanje dimnjaka, kao i racionalno iskorištavanje energetskog postrojenja, jer se svaki kotao priključuje na svoju vertikalu.